Otečene ili naduvene oči, lice, vrat, šake, nadlaktice, stopala, članci, listovi, butine ili abdomen
Ako neko ima problema s oticanjem, na- duvenošću ili edemom, a nije mu dijagnostiko- vano srčano oboljenje, bolest bubrega ili neko drugo stanje koje to direktno objašnjava, onda je to misterija za medicinska istraživanja i nauku. Milioni ljudi šetaju unaokolo s raznim vrstama edema i bez ikakvog objašnjenja lekara šta ga izaziva. Lekari znaju da je edem ponekad prateća pojava farmaceutskih lekova iako ne uviđaju da, čak i kada edem nije poznata, direktna prateća pojava, lek i dalje može biti uzrok oticanja ako zagušuje ili slabi jetru. Većina vrsta edema koji nisu u vezi sa srcem ili bubrezima, povezani su s jetrom, bilo da se koristi farmaceutsko sredstvo ili ne.
Sta se dešava u jetri usled delovanja edema? To je još jedan ishod trome, ustajale jetre pune toksina. U ovom slučaju, najčešće će postojati i virusna infekcija jetre, neprimećena i nedijagnostikovana. Često ljudi koji imaju problema s oticanjem i naduvenošću imaju i druge probleme, a niko ne shvata da sve to potiče od ove iste neustanovljene virusne infekcije. Oni koji imaju Hašimotovu bolest, fibromialgi- ju, sindrom Kroničnog umora, Lajmsku bolest, reumatoidni artritis ili multipla sklerozu, na pri- mer, takođe će imati blag do ozbiljan edem, a sve je to pokrenula virusna infekcija u jetri. Ponekad se radi о više virusa, uključujući i različite varijetete i mutacije Epštajn-Barovog virusa i virusa herpes zoster. I streptokok može da se razmnoži u jetri, a i virusi i bakterije mogu da stvore ogromne količine nusproizvoda i otpadnih materija. Jedan od telesnih odbrambenih mehanizama kada se ovako velike naslage toksičnog otpada natalože u jetri jeste da se one pošalju limfnom sistemu. Kao posledica toga, limfni sistem otiče sakupljajući vodu u nastojanju da razblaži toksine. Limfni sistem nije predviđen za primanje izobilja virusnog i bakterijskog taloga i otpada. Stvoren je za normalne, svakodnevne zagađivače iz prirodne sredine, toksine koje telo proizvodi i toksine na koje nailazimo posredstvom hrane. Limfni sistem nije predviđen da bude bokserska vreća patogenima, da prima udarce od velikih količina virusnih i bakterijskih otpadnih materija dok istovremeno obavlja svoju glavnu dužnost, borbu s mnoštvom svakodnevnih uljeza.
Sok od celera pomaže da se taj nataloženi otpad izbaci iz limfnog sistema. Takođe pomaže u razgradnji i uništavanju patogena u jetri, što smanjuje virusno opterećenje dok takođe doprinosi smanjenju toksičnog opterećenja u jetri (i drugim organima) izbacujući ga u krvotok i iznoseći ga iz tela. Sve to smanjuje zadržavanje vode.
Uzgred, ta voda koja se zadržava ne izgleda baš najsjajnije. Kada smo otečeni, zadržavamo tečnost koja nije bistra i čista; obično je žućkaste nijanse, boje sluzi. I gušća je nego sluz, zato što je puna toksina i virusnog otpada. Sok od celera pomaže da se raščisti ta viskozna, obojena voda, budući da natrijumove soli imaju jedinstvenu sposobnost da neutrališu toksine i iščiste tečnost u telu omogućavajući tečnosti- ma da teku kroz telo i s lakoćom oslobode zarobljene toksine.