NEUROLOŠKI SIMPTOMI
Stezanje u grudima, podrhtavanje ruku, tikovi, mišićna slabost, utrnulost i peckanje, nemirne noge, nespokoj, slabost udova, mišićni grčevi, bolovi.
Pojedinci koji imaju neurološke simptome, bez ikakvog primetnog razloga, kao što je povreda, imaju nešto zajedničko: zlopate se s virusnim opterećenjem, često Epštajn-Barovim virusom. Postoji više od šezdeset varijeteta ovog virusa, i barem jedan od njih nalazi se u jetri kod skoro svakog čoveka. Kod mnogih je virus latentan, tako da oni nikad i neće saznati da ga imaju. Kod mnogih drugih je aktivan, iako njegovu aktivnost medicinska istraživanja i nauka još nisu otkrili, tako da još uvek i ne znaju da je on tu, iako izaziva brojne simptome ili stanja koja utiču na ljude svakodnevno.
Da bi virus kao što je EBV aktivno izazivao zdravstvene probleme, potrebno mu je gorivo. Među njegovim omiljenim vrstama goriva su toksični teški metali kao što je živa. Jetra je mesto gde se skupljaju svi uljezi poput teških metala i tu ih obično ima više nego dovoljno. Kada EBV konzumira teške metale, on ih izlučuje u mnogo moćnijem obliku: kao neurotoksin. Virusni neurotoksini su, kako im ime kaže, toksični za nerve i uzrok su neuroloških tegoba miliona ljudi.
Virusni varijetet, i nivo toksičnih teških metala (uglavnom živa i aluminijom) koji neko ima određuju individualno iskustvo i simptomatologiju te osobe. Koliko je toksičan taj neurotoksin koji virus izbacuje? Koliko je agresivan virus koji se reprodukuje dok se hrani teškim metalima i drugim oblicima virusnog goriva? Kada se izluče, neurotoksini napuštaju jetru (ili bilo koje drugo mesto gde ih je virus proizveo u telu), plutaju krvotokom i naposletku ulaze u mozak ili padaju na nerve u celom telu. Kada virusni neurotoksini padnu na nerve, tu stvaraju upalu, što dovodi do neuroloških simptoma. Ako neurotoksini padnu na nerve u rukama, nogama, ramenima ili kičmi, to može da rezultira otežalošću mišića, slabošću ili umorom u jednom ili više udova. Mogu da uzrokuju i opšti neurološki umor, gde celo telo deluje teško i tromo, kao da ga nešto pritiska i ugrožava osobu. Kada neurotoksini uđu u mozak, javljaju se veoma slični simptomi. Poruke udovima mogu da postanu kompromitovane, što dovodi do umora i slabosti jedne ili obe strane tela. (Pročitajte više о neurološkom umoru u odeljku „Umor“, na strani 65.)
Virusni neurotoksini mogu da budu toliko moćni da izazivaju mišićne grčeve i tikove. To se dešava kada nervi dobijaju signale iz mozga da nešto ometa ili nadražuje neurone u moždanom tkivu. To „nešto“ su neurotoksini. Kada neuron postane zasićen neurotoksinima, elektricitet u mozgu koji pokušava da pređe preko tog neurona u stvari rikošetira ili napravi kratak spoj kada se sudari s neurotoksinima. Ti električni kratki spojevi mogu da izazovu blage epizode upale mozga. Električnim impulsima teško je da putuju kroz upaljeno moždano tkivo; često su prisiljeni da skreću i traže alternativne puteve preko drugih neurona – i to u udovima može da izazove osećaje trzaja, grčeva, pa čak i neobjašnjivih bolova tamo gde nema nikakve povrede.
Peckanje i utrnulost mogu da se jave kada je moždano tkivo zasićeno neurotoksinima, iako se ti simptomi uglavnom manifestuju kada su nervi u udovima, vratu ili na drugim mestima u telu blago upaljeni pošto su na njih pali neurotoksini.
Do podrhtavanja ruku često dolazi zato što osoba ima povišen nivo žive i u jetri i u mozgu, dodatno i zato što se EBV hrani živom stvarajući još jače neurotoksine, koji na kraju izazivaju upalu nerava blizu mozga. Ta upala dešava se sporadično zbog trenutaka kada se virus množi ili pronalazi nove naslage žive kojima će se hraniti.
Ljudi koji imaju Lajmsku bolest često se suočavaju s neurološkim simptomima. I to je virusnog porekla – nije bakterijsko. (Ako vas to uznemiruje, ljuti ili brine zato što se razlikuje od onoga što ste ranije čuli о Lajmskoj bolesti, molim vas pročitajte poglavlje „Lajmska bolest“ u mojoj prvoj knjizi, Medicinski medijum, kako biste mogli da se zaštitite istinom.)
Za sve što smo upravo izložili, sok od celera priskače u pomoć. Za početak, sok od celera hrani svaku ćeliju u telu svojim natrijumovim grupisanim solima omogućavajući im da funkcionišu na najboljem mogućem nivou. Kada se nervi širom tela upale, oštete, ugroze ili puknu od neurotoksina, potrebni su im elektroliti kakve poseduje sok od celera. To omogućava neuronima, moždanom tkivu i neurotransmiterskim hemikalijama da se obnove i pomaže da se smanji upala mozga i ćelija izazvana neurotoksinima virusa kao što je EBV. U isto vreme, natrijumove grupisane soli soka od celera omogućavaju nervima da se odbrane od neurotoksina i alergijskih reakcija koje oni izazivaju. Sok od celera izbacuje neurotoksine iz mozga i ostatka nervnog sistema i neutralise ih tako da gube svoju agresivnu, toksičnu moć koja je odgovorna za ove simptome. Kada uklone toksičnost neurotoksina, grupisane soli vezuju se za njih i iznose ih iz tela, a da ne pominjemo činjenicu da grupisane soli pomažu i da se ubije sam virus.